Iako ima više tipova dijabetesa, djeca najčešće oboljevaju od dijabetesa tipa 1. Pojednostavljeno rečeno, dijabetes tipa 1 je autoimuna bolest gdje tijelo samo, zabunom, uništava dio svoje gušterače koji proizvodi inzulin. Inzulin je hormon koji otključava put šećeru iz krvi u stanice i time otvara put hranjenju stanica, dobivanju energije za život i rad. U nedostatku hormona inzulina, šećer iz krvi ne može ući u stanice i zadržava se u krvi, a viškovi se čiste kroz bubrege i iz tijela izlaze mokraćom. Istovremeno, manjak energije u stanicama poručuje mozgu da su stanice gladne i da im nedostaje energije te tijelo dodatno samo proizvodi zamjenski šećer iz masti. Proces se događa u kratkom vremenskom razdoblju i tijelo još proizvodi nešto inzulina. Simptomi su stoga - pretjerana žeđ i mokrenje – višak šećera se mora pročistiti - glad i gubitak na težini – stanice ne dobivaju energiju - malaksalost – stanice ne dobivaju hranu i nemaju energije za život - kada proces duže traje, razine šećera postaju sve više, a šećer koji tijelo dodatno samo proizvodi je toksičan te može utjecati i na druge procese i organe u tijelu - razvija se ketoacidoza, osjeća se miris acetona u dahu i mokraći - letargija, mučnina i povraćanje mogu se pojaviti i kao simptomi dehidracije - poremećaj svijesti, koma - nalaz – visoka razina šećera u krvi o natašte 7.0 mmol/l ili više o test opterećenja glukozom 11.1 mmol/l i više nakon 2 sata Ovisno o dobi djeteta i fazi procesa neki su simptomi izraženiji od drugih. U konačnici, dijabetes se dijagnosticira u bolnici nakon više mjerenja razine glukoze u krvi. Koliko je prethodno trajao autoimuni proces određuje se okvirno nalazom HbA1c koji ukazuje na prosjek razine šećera u krvi u zadnja dva do tri mjeseca. I dodatnim nalazima potvrđuje se tip dijabetesa. Kako smo mi znali da dijete ima dijabetes, iz osobnog iskustva? Nikako. Nismo ni znali da bebe i djeca mogu oboljeti od dječjeg dijabetesa, da dječji dijabetes kao kronična bolest uopće postoji. Beba je imala infekt dišnih puteva i povišenu temperaturu četvrti dan. Uz to je taj dan bila jako pospana, malaksala, činilo se da ju je zaboljelo u trbuščiću i malo je povratila. Bio je vikend i odveli smo je u bolnicu na pregled. Nakon mnogih nalaza ustanovljen je šećer u krvi 28 mmol/l. Nakon praćenja i uz infuziju, sljedeći dan odvedeni smo vozilom hitne pomoći u drugu bolnicu kod dežurnog specijalista pedijatra endokrinologa koji je vrlo brzo utvrdio da se radi o dijabetesu. Dijabetes tipa 1 dodatno je potvrđen nalazom antitijela. I od toga trenutka, dijete dobiva terapiju inzulinom i počinje novi način života za cijelu obitelj. Sada znamo da je dijabetes tipa 1 jedna od najčešćih kroničnih nezaraznih bolesti kod djece.