Sport je važan dio odrastanja svakog djeteta, a kasnije i njegovog osobnog identiteta. Kroz sport dijete ispunjava neke od primarnih ljudskih potreba, a to su prvenstveno potreba za kretanjem, potreba za socijalizacijom i potreba za igrom. Prema magistru kineziologije Mariju Škegri, do treće godine idealno je odabrati plivanje za bebe i malu djecu. Nakon navršavanja treće godine, dijete postane zainteresirano za grupne sportove. Za bržu adaptaciju idealni su programi gdje roditelj odrađuje trening s djetetom kao što je naprimjer određeni tip ‘’baby gym’' treninga. Oko četvrtog djetetovog rođendana idealno je vrijeme za uključivanje u organizirani program uz vodstvo trenera. Najbolji su programi univerzalne sportske škole gdje naglasak nije na natjecanjima, nego na igri, socijalizaciji i druženju. Cilj je da dijete svlada što širi spektar različitih znanja koja bi utjecala na razvoj njegove koordinacije. Nakon što dijete svlada različite strukture gibanja do svoje šeste godine, postavi pravilne temelje za daljnji sportski razvoj i počne stjecati naviku za cjeloživotnim bavljenjem sportom, najčešće je to pred upis u osnovnu školu, vrijeme je i za odabir sportskog kluba koji će dijete pohađati. Preporučuju se oni sportovi u kojima će dijete moći sudjelovati bez obzira na to kakve su njegove sposobnosti. ‘’Najgora stvar koja se može dogoditi djetetu u toj dobi je da je sporije, slabije, niže ili nespretnije od ostalih u ekipi te samim time izgubi interes za sportom. Za početak su najbolji bazični sportovi kao što su gimnastika, plivanje, atletika, borilački sportovi, nogomet ili tenis’’, smatra Mario Škegro. Iako je sport od iznimne važnost za dijete, nije presudan i prilikom njegovog odabira potrebno je u obzir uzeti nekoliko različitih faktora. To su prvenstveno djetetove preferencije koje možete prepoznati već tijekom najranijeg djetinjstva ili programa univerzalne sportske škole, zatim morfološke karakteristike jer, ako je recimo dijete krupnije građe, veća je vjerojatnost da će se bolje snaći u kontaktnim sportovima poput hrvanja, nego u atletici ili gimnastici, udaljenost te sam termin treninga. Naime, kad je dijete manje zna biti vrlo nezgodno ako je termin treninga prekasno navečer ili prerano pa često kasni na treninge. Najbolje vrijeme za uključivanje u sportske aktivnosti je oko četvrte godine, savjetuje Škegro, a je li dijete spremno može procijeniti isključivo i samo roditelj, i to kroz razgovor s djetetom te uvidom u ponašanje na prvih nekoliko treninga. U slučaju da je dijete anksiozno, plače ili uporno odbija odlaziti na treninge i nakon nekoliko dolazaka, to bi mogao biti jedan od pokazatelja da vjerojatno još nije dovoljno zrelo. Preporučuje da u tom slučaju nipošto ne bi smjelo forsirati dijete niti ga prisiljavati na treninge, već pričekati šest mjeseci do godinu dana kada će biti spremnije.