Sve, uz ali. Za početak, sve što zna i može „pokriti inzulinom“, odnosno sve uz što može držati dobru kontrolu razina šećera u krvi. Nadalje, isto što i zdravo dijete što dalje ovisi i o izboru i ciljevima. Generalizirano, djeca oboljela od dijabetesa mogu jesti sve. Kao i zdrava djeca. Uvjet je da se sve pokrije inzulinom na način da se „kontrolira“ razina šećera u krvi u ciljanim vrijednostima. „Pokrije inzulinom“ znači da uz svaki obrok ide pripadajuća doza inzulina, odgovarajuća vrsta inzulina u odgovarajuće vrijeme u odgovarajućoj dozi, a daje se penom (injekcija potkožno) ili pumpicom kroz kanilu. Prednost ovoga pristupa bi trebala biti psihološka. Dijete i obitelj nastavlja s prehranom i načinom života kao i prije dijagnoze dijabetesa tipa 1 te doživljava manje promjena i ima manje izazova u socijalnom smislu. Dijete može jesti sve što i kada jedu i druga djeca i odrasli, roditelji ne moraju mijenjati izbor i pripremu namirnica. Negativna strana ovog pristupa može biti unos previše kalorija i premalo nutrijenata. Negativna strana može biti i prevelika potreba za inzulinom, a prevelike količine inzulina mogu dovesti do (pre)velikih oscilacija razine šećera u krvi, većih rizika za preniske i previsoke razine. Negativna strana može biti i potreba za (pre)više pikanja i/ili preklapanja djelovanja pojedinih doza. U stvarnosti, „konvencionalnu“ prehranu je teško „pokriti inzulinom“. Osobito ako niste upoznati niti sa svim sastojcima ili količinama. A u slučaju loše kontrole razina šećera u krvi - može doći do akutnih te dugoročnih komplikacija. Unos hrane s malo nutrijenata uzrokuje i da organizam traži još hrane jer treba nutrijente. Više inzulina skladišti i viškove energije što može voditi prekomjernoj težini. Tu je i mogućnost unosa transmasnih kiselina, viška soli i slično, sastojaka u hrani koji sami po sebi štete zdravlju. Pristup kojim se barem dijelom preuzima kontrola, dijelom se prehrana planira, prilagođava terapiji i individualnim potrebama - je pristup koji i dalje uključuje „sve“, no uz brojanje kalorija i doziranje makronutrijenata. U (nekim) bolnicama se, nakon dijagnoze i edukacije, dobiva tablica prehrane individualno prilagođena dnevno potrebnoj količini kalorija. Izračunati su i određeni obroci u danu i po obroku navedene jedinice, odnosno grami; kruha i zamjena, povrća, voća, mesa i zamjena, masnoća, slatkiša. Ovisno o terapiji, može biti određeno i točno vrijeme obroka. Prednost ovog načina planiranja je kontrolirani unos kalorija i omjer nutrijenata. Prednost je i što su obroci prilagođeni dogovorenoj terapiji, u fazama jer se potrebe s vremenom mijenjaju, te treba manje misliti i o doziranju inzulina i o doziranju nutrijenata. No prehrana po tablici je ujedno i nedostatak. Ako je tipizirana i s fokusom samo na kalorije, nije zapravo individualizirana. Zatim, uvijek treba računati, paziti na količine, omjer nutrijenata i na vrijeme obroka. Dijete treba jesti i kada je sito i „ne smije“ jesti kada je gladno. Iz osobnog iskustva, uz ovaj pristup, djeca gotovo konstantno osjećaju glad iako jedu (pre)velike količine hrane po obroku. Gotovo jedini fokus im je hrana. Negativna strana ovog pristupa je promjena te ograničenja koja su izazov sama po sebi, a izazov su i u socijalnom smislu. Na proslavi rođendana s prijateljima nije vrijeme za obrok, nutritivna vrijednost ponuđenih obroka nije odgovarajuća i sl. Negativna strana je i što fokus na kvantitetu otvara mogućnost da se i nadalje ne misli na kvalitetu namirnica i pripremu. Selekcija dalje uključuje izbore jer „nije važno što ne jedemo, nego što jedemo.“ Bitna je i kvaliteta namirnica. Kvaliteta namirnica bitna je za zdravlje, općenito, za sve. Zato je i posebno bitno za djecu oboljelu od dijabetesa tipa 1. Dijabetes tipa 1 je kronična bolest. Cilj je kontinuirano držati razine šećera u krvi u zadanim vrijednostima. No to je gotovo nemoguća misija obzirom na brojnost i složenost faktora koji na to utječu. Isto dijete, isti obrok, u isto vrijeme, s istom terapijom - neće imati isti rezultat danas i sutra. Razine šećera u krvi ovise o hrani, vodi, tjelesnoj aktivnosti, psihološkom i fizičkom stanju, metabolizmu, rezistenciji, čak i vremenskim prilikama. Uz to, svaka terapija i/ili tehnologija ima svojih prednosti i nedostataka. Moguća je jedino stalna prilagodba koja je nekad uspješna, a nekad baš i nije. A dijabetes tipa 1 ima iste posljedice kao i svaki drugi tip dijabetesa, iste posljedice kao svaka bolest uslijed koje se događaju oscilacije razina šećera i razine šećera u krvi izvan „normalnih“ vrijednosti. Uz to, dijabetes tipa 1 traje od djetinjstva ili od mladosti, odnosno ima „dugi staž“. Pojednostavljeno rečeno, dijabetes ubrzava starenje, oštećuje krvožilni sustav i živčani sustav. Može skratiti život i bitno utjecati na kvalitetu života. I zato je fokus na zdravlje još bitniji. Namirnica ima svoj puni potencijal ako je uzgojena prirodno, u ili na bogatoj zemlji, pod suncem, ubrana zrela, brzo došla do vašeg stola i minimalno je obrađena. Faktori koji utječu na kvalitetu namirnice: - način uzgoja - lokacija uzgoja - vrijeme berbe, dozrelost - zaštita, dodaci - obrada - skladištenje, transport, pakiranje Za osobe oboljele od dijabetesa posebno je važan sadržaj ugljikohidrata i glikemijski indeks namirnice/obroka. Što je glikemijski indeks namirnice niži, to sporije utječe na povećanje razine šećera u krvi. Iz istog razloga, u slučaju akutno niske razine šećera u krvi, osoba oboljela od dijabetesa treba pojesti i/ili popiti namirnicu koja brzo diže šećer kao što su bomboni od grožđanog šećera ili sokovi bogati šećerom. Nakon nekoliko minuta, kada se razina šećera u krvi počinje dizati, treba pojesti obrok niskog glikemijskog indeksa i određene količine ugljikohidrata. Način pripreme namirnica također je bitan. Ovisno o načinu pripreme, namirnice zadržavaju nutrijente ili ih gube. Što se namirnica više obrađuje, to više gubi. Ovisno o načinu obrade i pripreme, namirnice mogu od zdravih postati i nezdrave. Glikemijski indeks obroka ovisi o kombinaciji namirnica, veličini komadića, načinu i dugotrajnosti pripreme. Pojednostavljeno, što manje šećera, što manje kuhanja, što veći komadići, što više vlakana i kombinacija sa zdravim masnoćama - to je niži glikemijski indeks. U odnosu na prije spomenute bombone, npr. čokolada i sladoled imaju niži glikemijski indeks. Antioksidansi u hrani također su bitni za osobe oboljele od dijabetesa jer visoke razine šećera u krvi uzrokuju oksidativni stres. S tim procesom, koji može dovesti do kroničnih komplikacija, „bore“ se antioksidansi. Antioksidansi djeluju kao čistači slobodnih radikala čime spriječavaju ili popravljaju štetu. Antioksidanse u voću možemo vidjeti kao boje i također se velikim dijelom gube kuhanjem, odnosno pečenjem. Svježe bobičasto voće (ističu se borovnice, brusnice i kupine) je i bogato antioksidansima i niskog je glikemijskog indeksa. Začini su također bogati antioksidansima i tu se ističu kurkuma, kora cimeta, origano i klinčić. Agrumi, crno grožđe, crveno i zeleno povrće, mahunarke (ističe se crveni grah) i žitarice, orašasti plodovi i sjemenke, kakao i čaj također su namirnice bogate antioksidansima. Preporuka raznovrsnosti u prehrani zato podrazumijeva i raznolike boje. Nadalje, iz raznolikih motiva i razloga, dijetetu oboljelom od dijabetesa tipa 1 može biti sužen izbor namirnica. Dijabetes tipa 1 je autoimuna bolest. Jedna autoimuna bolest često veže druge. U tom smislu, mogu se izbjegavati namirnice koje se povezuju s autoimunim oboljenjima, njihovim mogućim „izazivačima“. Kao „izazivači“ najčešće se spominju gluten i kazein, najveći proteini iz žitarica i iz mlijeka koji potencijalno ostaju nepotpuno razgrađeni te mogu izazvati imunološke reakcije. Svaka namirnica kod svakog čovjeka izaziva drugačiju reakciju. Možda djetetu neke namirnice posebno utječu na kontrolu razina šećera u krvi ili negativno utječu na neki drugi način. Kod dijabetesa je pozitivno što se svaka reakcija vidi u konkretnim brojkama i grafovima pa je dovoljno obratiti pažnju, eksperimentirati. Intolerancija ne mora biti trajna. Cilj osoba oboljelih od dijabetesa tip 1 je držati razine šećera u krvi u zadanim vrijednostima te na taj način čuvati zdravlje, produžiti život, povećati svoj potencijal te kvalitetu života. Više ugljikohidrata traži više inzulina, više inzulina i više ugljikohidrata vode većim oscilacijijama razina šećera u krvi te stoga većim rizicima od preniskih i previsokih vrijednosti. To može biti razlog za smanjenje količina ugljikohidrata u prehrani na najmanju moguću mjeru. Iz raznih motiva, izbor može biti i fleksitarijanska, vegetarijanska, veganska ili neki drugi tip prehrane. Što je izbor određeniji i uži, što je manje konvencionalan, to je više izazova u nabavi, dostupnosti te u socijalnom smislu. No isto kao što sada znamo da se više ne možemo razbacivati resursima, bez razmišljanja koristiti energiju, vodu, kao što ne možemo više graditi gdje god, čime god i u kojim god volumenima s fokusom samo na estetiku, isto kao što ne možemo više nepromišljeno iskorištavati tlo i uzgajati, koristiti kemikalije – isto tako, da bi održali zdravlje trebamo birati i promišljati prehranu. Glavna smjernica je raznolika, uravnotežena, umjerena prehrana. Nutricionistička i zdravstvena smjernica je uz to i pratiti statuse vitamina i minerala u organizmu te ih nadomještati prema individualnim potrebama. Dobro bi bilo birati, svjesno i educirano. Bitno je stvoriti ravnotežu, u svakom smislu, koja obitelji i djetetu odgovara. Za oboljelo dijete ili mladu osobu, kasnije i odraslu - cilj je održavati zdravlje, prehranom i terapijom ciljati između donje i gornje vrijednosti zadanog okvira razina šećera u krvi. Niti jedan izbor ne isključuje ukusnu začinjenu hranu. Mi smo isprobali gotovo sve pristupe, do najužeg izbora veganske sirove prehrane s minimalno moguće ugljikohidrata. Obzirom na trenutni tip terapije, nama funkcionira pristup uzimanja kvalitetnih ugljikohidrata po potrebi kada je razina šećera u padu, a u slučaju gladi uvijek raspolagati kvalitetnim namirnicama koje ne podižu razinu šećera u krvi (npr. povrće, orašasti plodovi, sjemenke). Moj osobni cilj je davati svoj maksimum u cilju održanja zdravlja djeteta, postaviti dobre temelje. I moj maksimum je promjenjiv.