Ovisi o tome koliko % imovine želiš uložiti u zlato, na koji rok i kakva su ti očekivanja. Generalno se ne preporuča uložiti puno imovine/ušteđevine u zlato te preporuke idu od 5% do max 10% ušteđevine. Stvar je u tome da zlato nije produktivna imovina i ništa ne stvara nego jednostavno kupuješ metal koji ćeš staviti u čarapu i nadati se da će netko u budućnosti za taj metal htjeti platiti više (za razliku od dionica, nekretnina, obveznica i sl.). 50% svjetskog zlata se koristi doduše u industriji nakita, 1% u ostaloj industriji, a ostatak ide u investicijsko zlato. Ako pitaš trgovce zlatom, oni će ti reći da je zlato jedini pravi novac, da i centralne banke kupuju zlato u svoje rezerve te da je ono zaštita od inflacije. Sve ovo je više manje točno ali iako zlato slovi kao zaštita od inflacije, cijena mu još nije dosegla najvišu razinu iz 2020. godine kada je bila iznad $2,000 po unci, a svi znamo što se dogodilo s inflacijom od tada pa do danas. Tu su i rizici od gubitka ili krađe, a i spread (razlika između kupovne i prodajne cijene) ti je 3-5% tako da čim kupiš zlato si u gubitku tih 3-5%. Doduše ove negativne strane se daju anulirati tako da uložiš zlato „virtualno“ zlato kupnjom ETFa. Ukratko, ti preko brokera kupiš udio u ETFu, a taj ETF onda kupi tu količinu zlata i drži ju u svojim trezorima. Najpoznatiji i najveći, koji ima preko $50 mlrd pod upravljanjem, ti je GLD. Ukratko, iako ja osobno nisam ljubitelj ulaganja u zlato, ako želis uložiti na dugi rok (10+ godina), na temelju podataka od zadnjih 100 godina, trebao bi ipak u prosjeku imati oko 4-5% prinosa godišnje.

Ovisi što ti je alternativa ulaganju u fondove banaka. Ako je to držanje novca u čarapi onda su ok. No po meni bi ih trebalo izbjegavati ukoliko si spreman uložiti barem malo truda u investiranje. Tih fondova je mnogo. Od dioničkih pa do obvezničkih, mještovitih itd. Na žalost jedna stvar im je svima zajednička, a to su iznimno visoke naknade te osjetno lošiji rezultati od pasivnog pristupa ulaganju, odnosno prosjeka tržišta. Većina tih fondova ima naknadnu za kupnju udjela, naknadu za prodaju udjela te naknadu za upravljanje ulogom. Čak i ako nemaju prve dvije, naknade za upravljanje su redovito iznad 2% godišnje što na dugi rok može imati ogromne posljedice. Primjerice, ukoliko uložiš €10 tisuća na 15 godina, uz prinos od 5% ćeš doći do solidnih €20.8 tisuća. Ali uz samo 2% veći prinos bi došao do €27.6 tisuća. Razlika koju naknade od preko 2% na dugi rok rade ulaganju su ogromne. Pogledao sam sada prinose nekih fondova domaćih banaka (npr. ZB Euroaktiv, ZB Bric+, Generali Europa...) i prinosi u zadnjih 10 godina im idu od -2% do +6%/godina. Najveći fondovi ti i ovako i onako ulažu u dionice i ako si se spreman sam malo potruditi, otvoriti brokerski račun i kupovati neki ETF koji ti replicira primjerice S&P 500 bi u zadnjih 10 godina uprihodio u prosjeku malo iznad 10% prinosa jer ti ETFovi imaju naknadu manju od 0.1%. Da ne govorim da nerijetko kada pogledas top10 pozicija fondova naših banaka vidiš da imaju brdo hrvatskih obveznica što je po meni prevelika koncentracija i samim time prevelik rizik. Znači kod nas ćeš imati veliki rizik, visoku naknadu i osrednji prinos, a ako sam složiš brokerski račun ili si pronađeš platformu za pasivno investiranje imat ćeš veći prinos, manju naknadu i bolju diverzifikaciju.

Većina ljudi misli da treba imati barem nekoliko tisuća eura da bi se isplatilo krenuli ulagati ali to je ne samo krivo, nego i štetno. Ako uzmemo primjer osobe koja želi odvajati €200/mj i ulagati u odnosu na onu koja želi prvo skupiti €5,000 odvajajući €200/mj već nakon te prve dvije godine je osoba broj dva u zaostatku od oko €400. Razlog je što je osoba broj jedan u te dvije godine već zaradila cca €400 ukoliko je uložila u neki financijski instrument sa 7% prinosa. Osim toga, puno je veća šansa da će se poneki mjesec štednje preskočiti pa da će se ovaj period od 2 godine i malo razvući čime će osoba broj jedan imati još i veću prednost. Ukratko, konzistentnost, a ne iznos, je najbitnija stvar kod ulaganja. Danas postoji jako puno pasivnih modela ulaganja za male ulagače koji upravo potiču odvajanje minimalnih mjesečnih iznosa (primjerice Finax) kako bi dostigli dugoročne financijske ciljeve.

Ne postoji jednostavan odgovor jer ovisi o puno faktora. Najbitniji su: • Kolio godina imaš? • Kakvu toleranciju, odnosno averziju, prema riziku imaš? • Na koliki rok planiras uložiti novac? Ako si mlad i planiraš uložiti novac na recimo 15-20+ godina onda su ti najbolje dionice. Recimo pasivni pristup kroz neki ETF (primjerice IVV) koji replicira S&P 500 (u njemu se nalazi najvecih 500 kompanija iz SAD-a) ili njegov europski ekvivalent STOXX 600 (EXSA se zove recimo ETF koji replicira ovaj index). Ovdje ne moras ništa znati niti proučavati, a u zadnjih 100 godina je primjerice S&P 500 godišnje ostvario u prosjeku 10% prinosa. Ja investiram iz Hrvatske preko Interactive brokera. Bitno je ovo „u prosjeku“ jer je znao imati godina s rastom preko 30% ali i godina s istim tolikim padom. Od 4 godine u prosjeku 3 budu pozitivne, a jedna negativna. Tako da je ovo unosna ali ne i glatka vožnja. Ako ti je rok ulaganja kraći ili jednostavno nemaš želudac za ove godine kada dionice padnu 30% onda možeš uložiti u obvezničke fondove ili ETFove (pirmjerice IEF). Oni imaju nesto manji prinos ali i manju volatilnost. Ako imaš jako kratki rok za ulaganje (recimo 1-2 godine) ja bi na tvom mjestu uložio u tzv. T-bills. To su kratkoročni financijski instrumenti s prinosom od cca 2-4% (kako koje godine) koji skoro uopće ne fluktuiraju. I u njih možeš uložiti preko ETFova (primjerice VGSH). Nećeš se obogatiti ali ako imaš lovu koja će ti za 1-2 god trebati za stan ili nešto tako, bolje zaraditi koji eur bez rizika nego da ne zaradiš ništa ili uložis pa naletiš na lošu godinu i izgubiš 15% love koja će ti uskoro trebati. Na kraju, naravno, ako je rok ulaganja jako kratak ili ne želiš uopće riskirati, ostaje ti oročenje u banci.