Veganska prehrana je prehrana koja isključuje namirnice životinjskog podrijetla. To je ne čini ni zdravom niti nezdravom. Primjer. Čips može biti veganska namirnica, bijeli kruh može biti veganska namirnica, bijeli šećer je veganska namirnica, fruktoza, margarin također. Za vegana koji bi svoju prehranu temeljio na veganskom čipsu i veganskoj čokoladi ili svaki dan jeo zapečenu tjesteninu s veganskim sirom - ne bi mogli reći da se zdravo hrani. Veganske namirnice su i cjelovito voće, povrće, žitarice, orašasti plodovi, sjemenke, maslinovo ulje... Koliko je obrok zdrav ovisi i o izboru namirnica i o pripremi. Cijelo voće, narezano ili izrađeno u blenderu zdraviji je obrok od hladno prešanog voća jer voće prešanjem gubi vlakna čime se povećava glikemijski indeks. Povrće kuhano na pari zdravije je od kuhanog u vodi jer zadržava više nutrijenata. Močene i klijane žitarice, grahorice, orašasti plodovi i sjemenke su zdraviji jer ne sadrže fitate koji ometaju probavu, a klijanjem je probuđen njihov potencijal za rast biljke, oslobođeni su nutrijenti. Kuhani krumpir je zdraviji od pečenog, osobito ako je pečen u mnogo masnoće ili masnoćama koje nisu namjenjene za korištenje na visokim temperaturama te mijenjaju molekularnu strukturu u toksične spojeve. Namirnice uzgajane prirodno u bogatom tlu i pod suncem zdravije su od namirnica uzgajanih u monokulturama u ispranom tlu koje se obogaćuje umjetnim gnojivima. Zrela jagoda ubrana u sezoni zdravija je od „dezinficirane“ jagode koja je sazrela putem do trgovine. Svježija i slađa hrana je zdravija jer u organizmu stvara veću lužnatost. Orah ubran sa stabla je zdraviji od oraha prevoženih u velikim količinama u kontejnerima gdje mogu užegnuti ili preuzeti patogene iz kontejnera (mikotoksine). Namirnice biljnog podrijetla su nutritivno u prednosti pred namirnicama životinjskog podrijetla, većeg su potencijala za zdravlje. Grah, špinat i rajčica u istoj kalorijskoj vrijednosti kao meso sadrže istu količinu bjelančevina uz mnogo više drugih nutrijenata. Namirnice biljnog podrijetla sadrže vlakna, sadrže antioksidanse, enzime, sadrže vodu, elektrolite itd. Sadrže mnogo manje mogućih patogena. Prosječan mesni ili riblji američki obrok sadrži 750 milijuna do bilijun patogenih mikroorganizama, a prosječan veganski obrok sadrži 500 patogenih mikroorganizama. Biljke su niže u prehrambenom lancu od životinja, a što je pozicija u lancu niža, to namirnica sadrži manje toksina. Biljke su nježniji izvor „proteina“ jer sadrže aminokiseline, sastavne dijelove proteina. Proteini iz namirnica životinjskog podrijetla ionako se u našem organizmu prvo razgrađuju u aminokiseline od kojih se ponovno sastavljaju proteini. Iz tog razloga organizmu je potrebno manje energije da bi probavio namirnice biljnog podrijetla. I manje energije za čišćenje od toksina. Istovremeno nutrijenti daju organizmu potrebne sastojke za čišćenje, obnavljanje, rast i razvoj, održavanje ravnoteže. Prebiotici i probiotici omogućuju bolju „klimu“ u našim crijevima što je podloga i za bolji imunološki sustav. Namirnice životinjskog podrijetla, ali i šećer, izazivaju kiselost. Namirnice životinjskog podrijetla povećavaju inzulinsku rezistenciju (prethodi dijabetesu tipa 2), biljnog smanjuju. Kroz povijest, namirnice biljnog podrijetla smatraju se namirnicama za život, namirnice životinjskog podrijetla smatraju se namirnicama za preživljavanje. Neke prednosti kvalitetnih namirnica biljnog podrijetla: - sadrže više nutrijenata u istoj kalorijskoj vrijednosti - sadrže manje toksina i patogena - izvor su enzima, raznolikih boja (antioksidansa) i okusa, vlakana - izvor su zdravih masnoća - izvor su aminokiselina - pridonose zdravlju poticanjem lužnate reakcije u organizmu - smanjuju inzulinsku rezistenciju Kod veganske prehrane također je moguć nedostatak nutrijenata. Nedostaci nutrijenata općenito mogu imati vrlo ozbiljne posljedice za zdravlje. U odnosu na populaciju koja se hrani namirnicama životinjskog podrijetla kod vegana je primjećen manjak kolesterola, nedostatak aminokiseline carnosine i vitamina B12. Za kolesterol koji je potreban za hormonalnu ravnotežu potrebno je uzimati zasićene masne kiseline, npr. kokosovo ulje, kakao maslac. B12 je vitalni nutrijent i treba voditi računa o njegovom statusu, osigurati ga u dostatnoj količini. Izvor B12 su mikroorganizmi, uključujući alge. Ali uz morsko povrće i probiotičke formule, B12 se preporučuje uzimati i dodatno kao suplement. Aminokiselina carnosine je snažan antioksidans, spriječava glikolizaciju te proizvodnju slobodnih radikala. Preporuča se kao suplement. Prehrana namirnicama biljnog podrijetla potencijalno je zdravija i za okoliš. Biljke mogu obogaćivati tlo, povezivati ga korijenjem, obogaćivati dušikom, štititi tlo površinski od atmosferilija, mogu ga obogatiti svojom razgradnjom i stvaranjem uvjeta za život u i uz tlo, stvaranjem mogućnosti za bioraznolikost. Biljke proizvode kisik i skladište ugljik. No to su mogućnosti. S druge strane, uzgoj za komercijalne potrebe s mehanizacijom, u monokulturama, s umjetnim gnojivima i raznim kemijskim i biološkim filtracijama, promjenama, dodacima i zaštitama iscrpljuje tlo i šteti bioraznolikosti. Umjetna gnojiva izvor su stakleničkih plinova. Okolišu šteti i sječa šuma da bi se na tim mjestima organizirala polja. Kompost nastao aerobnom razgradnjom biljaka je zdraviji za tlo, kao gnojivo je neutralan, blag. Gnojivo životinjskog podrijetla može biti prejako, prekiselo, može promijeniti Ph vrijednost tla, viškovi nutrijenata mogu dospjeti u podzemne vode. A uzgoj životinja može biti u ravnoteži s okolišem u maloj mjeri gdje su biljke, tlo i životinje u suradnji i ravnoteži. Primjer takve suradnje su kokoši koje žive slobodno, gnoje tlo, a i čiste tlo od jajašaca puževa. Patke koje se hrane cijelim puževima pomažu vrtlarima u vrijeme kada se puževi izlegu, a također istodobno gnoje tlo. Uzgoj životinja za komercijalne potrebe izvor je stakleničkih plinova, a mogući je izvor hormona i antibiotika u ljudskoj prehrani. Osvještavanje uvjeta života i postupanje sa životinjama često su prekretnica za prelazak na vegansku prehranu.