Ostalo

Ovisi. Ekološka gradnja može biti i kratkoročno i dugoročno povoljnija od konvencionalne. Kratkoročno, može biti i znatno skuplja. Svašta se naziva ekološkom gradnjom. Netko se fokusira na smanjenje potrošnje energije tijekom korištenja, netko se fokusira na zdravlje korisnika, netko se fokusira na zdravlje okoliša. Netko se fokusira na tehnologije koje koriste obnovljive izvore energije, netko se fokusira na izbor materijala koji su održiviji i/ili zdraviji od konvencionalnih, netko se fokusira na elemente kao što je zeleni krov ili zeleni zid. Tehnologija je skupa, ekološki „zamjenski“ materijali su generalno skuplji od konvencionalnih (za sada manja potražnja, manja konkurencija), a i tipska rješenja zelenih krovova i zidova su načelno skupa. Dodatno, na povećanje cijene može utjecati rješenje koje nije cjelovito. „Zeleni dodaci“ konvencionalnim građevinama su skupi. Na primjer, planirana velika potrošnja energije tijekom korištenja zahtijeva već u startu veći sustav za korištenje obnovljivih izvora energije. Sustav se povećava i ako je njegov smještaj nepovoljan te njegova učinkovitost stoga nije na maksimumu. S pametnom orijentacijom i otvorima te zaštitom od sunca i vjetra, povećanjem toplinske izolacije, sa strateškim planiranjem termičke mase, s biranjem uređaja i načina života koji štede energiju, s povoljnim smještajem odabranog sustava - smanjuju se i potrebe za veličinu i snagu sustava, odnosno smanjuje se i investicija te dugoročno izdaci za održavanje. Skupa „ekološka gradnja“: - djelomična rješenja - „eko“ zamjenski materijali - „zeleni“ dodaci Povoljna „ekološka gradnja“: - pametna gradnja koja pasivno koristi pozitivne resurse i štiti se od negativnih - optimizacija veličina i volumena te materijala - sirovi prirodni materijal, reciklirani materijal* Ekološka gradnja već u startu može biti povoljnija od konvencionalne ako se ekološka kuća planira kao takva od prvog koraka, od izbora lokacije. Kuća se smješta na način da koristi povoljne resurse i štiti se od negativnih. Na primjer, prostorije u kojima se najviše boravi okreću se prema suncu, a nadstrešnicom i listopadnim drvećem te se prostorije štite od ljetnog visokog, nepovoljnog osunčanja. Na taj se način zimi pasivno prima toplina, a ljeti se građevina pasivno štiti od pretjeranog osunčanja. Omjer ostakljenja i punih ploha te njihove strateške pozicije i zaštita omogućavaju prirodno osvjetljenje, odnosno manju potrošnju za umjetno osvjetljenje, a sprečavaju blještanje. Izbor materijala i boja omogućava veću ili manju refleksiju svjetla, također odbijanje ili zadržavanje topline. Isto je i sa zvukom. Orijentacijom i planiranjem gabarita i otvora može se omogućiti provjetravanje ljeti i štititi se od hladnih vjetrova zimi. Otvori se mogu planirati na način da omogućavaju brzo provjetravanje, a termička masa planira se kako bi zadržala i pasivno nivelirala temperaturu prostorija. Izbor materijala utječe i na vlažnost i temperaturnu ugodu. A što nam je ugodnije, imamo manje potreba za mijenjanjem osnovnih postavki. Na primjer, blještavilo od sunca ili želja za privatnošću nas može potaknuti da spustimo rolete i/ili navučemo zavjese, to nas navodi da palimo svjetlo, možda će nam zatim biti hladnije ili toplije pa ćemo imati potrebu ugrijati se ili se ohladiti... Resurse je moguće koristiti pasivno koristeći osnovne zakone fizike. Uštedjeti se može i korištenjem sirovih prirodnih materijala. Prerađeni materijali su svakako skuplji od sirovih, na primjer termoizolacijske ploče od konoplje (ili od lana, drvene vune i sl.), skuplje su od sirovog materijala, od vlakana ili sječke. Prerađeni materijali ujedno imaju i veću utjelovljenu energiju, više energije je utrošeno u njihovoj proizvodnji čime je povećan utjecaj na okoliš. Korištenjem lokalnih sirovina može se uštedjeti na transportu, ali i na radnoj snazi koja je naučena raditi s tim materijalima. Iako zbog konvencionalnih zakona proizvodnje i trgovine, neki materijali koji dolaze s drugih kontinenata ponekad su povoljniji od onih lokalnih, a lokalni materijali se prvo moraju izvesti u neku drugu državu da bi se kao građevinski proizvod skuplji vratili za lokalnu gradnju. Neki tradicionalni načini gradnje s vremenom su zaboravljeni. Uštedjeti se može optimizacijom u korištenju materijala i općenito resursa, pametnim planiranjem, rješenjima, detaljima. No za to su potrebni iskusni projektanti, statičari, izvođači te investitori koji im daju povjerenje. Skupa tehnologija također ima svoje mjesto u ekološkoj arhitekturi, ali ona se treba planirati na kraju. Uz veći ulog, ona dugoročno štedi – smanjuje utrošak energije, odnosno potrošnju, a planira li se tako, može osigurati i samodostatnost, neovisnost o drugim izvorima energije i drugih resursa. Reciklirani materijali koji se također često spominju u kontekstu ekološke gradnje također imaju svoje mjesto, ali nije svaki reciklirani materijal „ekološki“ sam po sebi. Na primjer, recikliranje plastike traži više energije nego što je potrebno u primarnoj proizvodnji. Također, treba voditi računa o kvaliteti recikliranog materijala jer može sadržavati toksine i stoga nije namjenjen nekoj specifičnoj upotrebi, npr. prikupljanju kišnice. Uporaba recikliranog materijala može biti skupa. S druge strane, trebalo bi voditi računa o mogućnosti recikliranja upotrebljenog građevnog materijala nakon završenog životnog vijeka, bilo nekog materijala ili cijele građevine - omogućava li izbor materijala i način gradnje (međusobna veza materijala, moguće razdvajanje) recikliranje u fazi prilagodbe građevine ili rušenja. Ta energija se, uz inicijalnu i onu koja je potrebna za održavanje, računa u cjeloživotnu utjelovljenu energiju (cradle-to-grave). To uglavnom samo po sebi ne doprinosi smanjenju inicijalnog troška, ali doprinosi okolišu i budućim troškovima, a može se računati i kao resurs (za prenamjenu, za prodaju, za kompostiranje itd). Uštedjeti se može i optimiziranjem veličine prostora, i kvadrature i volumena. Veća kvadratura znači veću inicijalnu utjelovljenu energiju (energija koja je korištena u fazi proizvodnje, uključuje vađenje i obradu sirovine, proizvodnju i transport (cradle-to-site) te energija korištena u fazi gradnje), veće troškove održavanja te veću energiju potrebnu za korištenje. Obično znači i veće troškove u fazi planiranja te veće naknade i doprinose. Uključujući ekološku gradnju gdje bi fokus trebao biti na što optimalnijoj, često manjoj kvadraturi od konvencionalne građevine, usluge se još uvijek uglavnom naplaćuju po m2. Savjet; želite li uštedjeti, potrudite se naći projektante s iskustvom i/ili koji u punom smislu te riječi podržavaju ideju ekološke gradnje jer mnogi dodatno naplaćuju svoje neiskustvo i strah od nepoznatog, i kroz vrijeme i kroz cijene usluge. Također, to vas neiskustvo i strah, stav prema ekološkoj arhitekturi kao egzotici i izazovu, može dovesti u situaciju da istu uslugu tražite, čekate i plaćate više puta. Ovisno o rješenju „ekološke kuće“, dugoročno su moguće velike uštede koje se s povećanjem cijena energenata dodatno povećavaju. Ako se izvodi s pažnjom i na zdravlje korisnika, dugoročno se štedi i na održanju zdravlja i liječenju raznih mogućih oboljenja. Kvaliteta života ima potencijala biti znatno viša u ekološkoj kući. Iako i ekološka kuća traži održavanje i prilagodbu, na ekološku kuću u punom smislu tog pojma se može gledati kao na imovinu i ulaganje u odnosu na konvencionalnu koja je dugoročno obveza i sve veći trošak. Za pretpostaviti je i da će se s vremenom, zakonskim propisima, sve građevine trebati usklađivati s novim standardima – sve nižom potrošnjom energije, sve nižom potrošnjom vode, sve nižim emisijama stakleničkih plinova. Dugoročne uštede: - kvaliteta življenja i zdravlje - ušteda na potrošnji energije i vode - građevni materijali kao resurs