Kastracija kućnih životinja najbolji je način prevencija neželjenih mačića/štenaca, ali i oblik prevencije zloćudnih bolesti kod životinja. Istraživanja pokazuju da kastrirane životinje imaju manju šansu obolijevanja od različitih vrsti tumora, upale maternice i lažne trudnoće. Kastracija životinja je operativno uklanjanje spolnih organa - kod ženke jajnika, jajovoda i maternice, a kod mužjaka testisa. Prema Mreži za zaštitu životinja, preporučuje se obaviti prije prvog tjeranja. Životinja zbog toga neće zaostati u razvoju, a kastracija ne utječe ni na temperament ili na sposobnost debljanja. Nakon kastracije poželjan je oporavak u trajanju od tri do četiri dana u kavezu, no nije uvijek obavezan. Kastracije, odnosno sterilizacije uličnih mačaka je zbog posebnih uvjeta preporučljivo izvesti kod provjerenih veterinara koji imaju iskustvo s metodama kastracije uličnih (divljih) mačaka. Zakon o zaštiti životinja propisuje obavezu kontrole razmnožavanja kućnih ljubimaca, što se za pse i mačke najbolje provodi upravo kastracijom. Mnoge jedinice lokalne samouprave sufinanciraju kastraciju pasa i mačaka i osiguravaju je besplatno građanima slabijeg imovinskog statusa, umirovljenicima, studentima i nezaposlenima ili onima s većim brojem životinja, odnosno svima koji ne mogu samostalno financirati kastraciju svoje mačke ili psa.

Iako je cjepivo protiv bjesnoće zakonsko obvezno, puno novih vlasnika ne zna proceduru cijepljenja i docjepljivanja šteneta te važnost pregleda kod veterinara. Prvo cjepivo protiv zaraznih bolesti štenci primaju između šestog i osmog tjedna starosti, a ono djeluje protiv štenećaka, parvoviroza, leptospiroza, adenovirusa i parainfluence. Nakon tri do četiri tjedna nužno je štene docijepiti. Zakonska obveza cijepljenja protiv bjesnoće je s tri mjeseca. “Što se nuspojava tiče, otprilike četiri do šest sati nakon aplikacije može se pojaviti mala oteklina koja nestane spontano za tjedan dana. Rijetko se javljaju teške alergijske reakcije, a među relativno češćima su proljev i povraćanje. Najmanje reakcija bilježimo kod cijepljenje Vanguard cjepivom, ali uvijek savjetujemo vlasnicima da pričekaju u ordinaciji pola sata nakon cijepljenja da možemo pomoći psu ako se pojavi neki problem”, rekao nam je dr.med.vet. Nino Markoč. Osim obaveznih cjepiva, postoje i dobrovoljna, koja mogu biti korisna kod zaraznog kašlja, Lymeove bolesti, piroplazmoze, gljivične zarazne bolesti i lišmanijaze. Kad su mačke u pitanju, važno je da je životinja potpuno zdrava da bi se cijepila. Testiranjem se može utvrditi je li mačka nositelj virusa. Mačići se obično cijepe od 8. tjedna života, cjepivom protiv mačje kuge i mačje gripe. Cijepljenje se može ponoviti u dobi od 12 tjedana. “Kod mačaka se mogu javiti nuspojave u obliku prolazne apatije, potištenosti, lokalne reakcije, boli, svrbeža i otoka na mjestu uboda. Najviše reakcija bilježimo na cjepivo Felimun. Jaka alergija, povraćanje i proljev iznimno su rijetke reakcije i treba ih prijaviti veterinaru”, istaknuo je Markoč.

Rašireno je vjerovanje da su najagresivnije i najopasnije pasmine pasa psi u tipu bul terijera, dobermani i rotvajleri jer se o njihovim napadima najviše priča te piše u medijima, no i zbog toga što su veći i jači pa njihovi napadi imaju opasnije posljedice od napada malih pasa. Međutim, prema savjetnici za ponašanje pasa Sandri Ilievski, zapravo ne postoje pasmine koje su agresivne. “Isto tako, nije sve u odgoju ili kako bi se reklo, na vlasniku. Na ponašanje pasa utječu mnogi faktori - od genetike i epigenetike, ranih iskustava u osjetljivom periodu razvoja (socijalizacija/habituacija), odgoja i učenje te pristupa istome, okoliša u kojem pas živi, utjecaja hormona, zdravstvenih stanja (psihofizičkih, emocionalnih)…“, istaknula je Sandra Ilievski, instruktor i savjetnik za ponašanje pasa (CPDT, CACE) iz Centra za edukaciju vlasnika, ponašanje i trening pasa Urban Pet. “Ovo je vječita i vrlo kompleksna tema na koju ne postoji jednostavan odgovor. Tim više što postoji više od 12 tipova agresivnih ponašanja i samim time treba se gledati uzrok, a ne etiketirati psa kao agresivnog bez detaljne analize ponašanja”, zaključila je.

U Skloništu za nezbrinute životinje grada Zagreba konstantno je oko 20 posto crnih pasa. Među njima su i neki rekorderi po duljini boravka. Primjerice, pas Otto je u skloništu već više od tri i pol godine, a Oscar gotovo četiri. “Iza takozvanog sindroma crnog psa stoji splet psiholoških i kulturoloških razloga. S jedne strane postoji praznovjerje koje je stigmatiziralo crne mačke, a s druge strane crni su psi u azilima potencijalnim udomiteljima na neki način nevidljivi. Ljudi jednostavno prolaze kraj njih i zagledavaju se u pse drugih boja. Zbog toga godinama ukazujemo na štetnost takozvanog sindroma crnog psa i molimo ljude da crnim psima pruže priliku da ih bolje upoznaju. Njihove osobnosti nisu ništa drugačije od onih drugih pasa – neki su velike maze, a neki spremni za mnogo akcije na svježem zraku. Ljudima govorimo da psa trebaju birati po svojem životnom stilu, a ne po izgledu”, rekao je Damir Skok, ravnatelj Ustanove Zoološki vrt grada Zagreba u čijem je sastavu Sklonište za nezbrinute životinje Grada Zagreba u Dumovcu. U Skloništu za nezbrinute životinje Grada Zagreba trenutačno boravi 120 pasa. Među njima je sedam posve crnih pasa te osam koji imaju mrljice ili palež svijetle boje. “U Skloništu se trenutačno brinemo i o tridesetak mačaka. Među mačkama koje kod nas čekaju svoje ljude, uvijek je nekoliko crnih te mačaka čijim krznom dominira crna boja. Uz crne pse teže se udomljavaju oni s poteškoćama, stariji psi, psi koji ne vole djecu ili pse, te oni koji se udomljavaju po pravilniku o opasnim psima. Kod mačaka duže na novi dom čekaju starije mačke i one s poteškoćama. Postoje i predivne priče koje kontriraju statistici. Znaju nas nazvati ili nam doći ljudi koji ciljano žele udomiti životinju koja bi po svojim karakteristikama, primjerice zbog invaliditeta, mogla dulje čekati udomljenje”, dodao je Skok.

Kada nabavljaju psa, vlasnici moraju razmišljati i o njegovoj njezi, odnosno održavanju krzna. Groomerica Ivana Frkovec kaže da postoje pasmine koje se šišaju za izložbe i kao kućni ljubimci (npr. pudla, bishon frise) i pasmine koje se ne šišaju za izložbe, ali ih ljudi koji ne idu na izložbe šišaju radi lakšeg održavanja (npr. jorkširski terijer, bishon maltese, shih tzu). “Izložbene frizure su propisane, dok frizure za kućne ljubimce bira vlasnik prema svojim željama. Sve ovisi od vlasnika do vlasnika. Ako vlasnik želi imati psa u punoj dlaci, tipa shih tzua tj. da ga ne šiša, mora biti spreman na dosta češljanja, jer svaki pokret psa, doslovno može napraviti čvorove. Takvih vlasnika je jako malo, jer oduzima puno vremena i vlasnicima je praktičnije da ga ošišaju na kraću frizuru. Kratkodlaki psi se ne šišaju (npr. francuski buldog, labrador), premda ima dosta zahtjeva vlasnika da ih se ošiša. Vlasnici koji žele urednog i održavanog psa trebali bi ih održavati u salonu svakih 6-8 tjedana, a u međuvremenu ih redovito češljati kod kuće”, kaže groomerica Ivana Frkovec.

Prehrambeni standardi su kalorijski iskazane dnevne potrebe raznih skupina zdravog stanovništva optimalne tjelesne mase. U praksi se najčešće korist standardi koje preporučuje RDA, a izradila ih je Američka akademija za znanost. Preporučeni dnevni kalorijski unos razlikuje se za žene i za muškarce te u velikoj mjeri dob utječe na preporučeni prosječni unos. “U tablicama koje uglavnom imamo dostupne u širokoj primjeni predviđen kalorijski unos odnosi se na 10 stupnjeva Celzijevih. Ako temperatura pada, potrebna je korekcija i to 10 posto povećanja na svakih 10 stupnjeva razlike u odnosu na standardnih 10 stupnjeva. Ako se radi o porastu temperature, tada korigiramo na manje. Znači, zimi je potrebno povećati kalorijski preporučeni unos, a ljeti ga valja umanjiti”, objašnjava nutricionistica Olja Martinić. Osim doba i spola, važna je tjelesna težina i tjelesna visina, te stupanj opterećenja. “Preporuke za osobe koje se bave teškim fizičkim radom se razlikuju od preporuka za pasivnu osobu. No najjednostavnije je držati se unutarnjeg ruba tanjura kada planiramo obrok, a može pomoći i takozvani ugostiteljski normativ. Meni je prema svim izračunima potrebno 1850 kalorija”, dodaje Martinić. Da biste doznali koliko vam je kalorija potrebno u danu, prvo trebate pomoću Harri-Benedict formule izračunati svoj bazalni metabolizam (BMR), a onda ga pomnožiti s brojem koji opisuje vašu razinu tjelesne aktivnosti. BMR (za muškarce) = 66.47 + (13.75 x težina u kg) + (5 x visina u cm) – (6.8 x godine) BMR (za žene) = 655 + (9.6 x težina u kg) + (1.85 x visina u cm) – (4.7 x godine) Recimo, na primjer, da se zovete Marija. Imate 30 godina, visoki ste 165 centimetara i teški 60 kilograma. Primijenit ćemo jednadžbu za vaše mjere. 655 + (9.6 x 60) + (1.8 x 165) - (4.7 x 30) = 655 + 576 + 297 - 141 = 1387 1387 bi bio broj kalorija u mirovanju za osiguravanje energije koja je vašem tijelu potrebna u jednom danu. Zatim, da bismo odredili ukupnu količinu kalorija koju biste trebali unijeti u 24 sata, moramo uzeti u obzir vašu razinu tjelesne aktivnosti. Malo ili nimalo aktivnosti: BMR x 1.2 Lagana aktivnost (1 do 3 dana u tjednu): BMR X 1.375 Umjerena aktivnost (3 do 5 dana u tjednu): BMR X 1.55 Intenzivna aktivnost (6 do 7 dana u tjednu): BMR X 1.725 Vrlo intenzivna aktivnost (intenzivni treninzi dva puta dnevno): BMR x 2 Vratimo se sada na Marijin primjer. Recimo da je ona u tjednu umjereno aktivna. 1387 pomnožit ćemo s 1.55 i dobiti 2150, što znači da bi ona trebala unositi 2150 kalorija dnevno da bi održavala svoju tjelesnu težinu. Sve manje od 2150 kalorija dnevno rezultiralo bi gubitkom kilograma u Marijinu slučaju, dok bi sve iznad toga dovelo do debljanja.

Prvi posjet stomatologu bi, najkasnije, trebao biti do navršene 3. godine života. Svjetska stomatološka udruženja preporučuju odlazak već nakon 1. godine, odnosno čim izađu prvi zubići, kako bi se roditelji na vrijeme educirali o važnosti mliječnih zubića te sprječavanju ranog razvijanja karijesa. “Naša preporuka je da se dijete vodi kod zubara s pojavom prvih zubića, dakle oko prve godine života, naravno taj pregled je u vidu konzultacija i edukacije roditelja, kako bi se spriječila rana pojava karijesa. Možemo reći da bi prva posjeta djeteta zubaru trebala biti rezervirana za prilagodbu i upoznavanje. Zbog toga je važno krenuti na vrijeme kako bi se izbjegle bolne situacije koje ostanu trauma”, kažu iz LEDIKDENT dentalnog centra. Odlazak zubaru treba biti bez žurbe i nervoze. Stomatolozi nam kažu da dijete kod kuće treba pripremiti da ide upoznati “doktora za zubiće”. “Roditelj je taj koji odrađuje veći dio posla u smislu pripreme i prihvaćanja odlaska kod stomatologa. Ako je roditelj opušten s odlaskom kod stomatologa i shvaća ga kao nešto što se mora, za svoje dobro, redovito obavljati onda i dijete nema problema”, dodaju iz LEDIKDENTA. Savjet roditeljima je da nađu stomatologa koji ima strpljenja s djecom i u kojeg roditelj ima povjerenje jer u radu s djecom je jedino važan pristup. Zubne paste nisu potrebne dok dijete nije sposobno samo pljunuti, dovoljno je da se zubići fizički očetkaju kako hrana, uključujući i majčino mlijeko, ne bi ostala na zubima.

Poremećaj iz spektra autizma (PSA) odnosi se na skupinu neurorazvojnih poremećaja, a javlja se u ranom djetinjstvu i traje cijeli život. Obično započinje do treće godine, iako se u većini slučajeva može dijagnosticirati tek u kasnijoj dobi, kada se povećaju zahtjevi socijalnog okruženja u kojem dijete boravi. Najvažnija obilježja autizma očituju se upravo u području socijalne komunikacije i interakcije te kao ograničeni i ponavljajući obrasci ponašanja, interesa i aktivnosti. “Budući da se u većoj mjeri simptomi prepoznaju već u najranijoj dobi, roditelji se najčešće javljaju kad postanu zabrinuti zbog izostanka govora, ali je uz to uvijek povezano i značajno odstupanje u komunikacijskom razvoju koji uvijek prethodi razvoju govora, najčešće u vidu izostanka primjerenog kontakta očima. Ako je govor i razvijen do neke mjere, dijete ga ne koristi dovoljno u funkciji komunikacije. Primjerice, ako je dijete rođeno u Hrvatskoj i hrvatski mu je materinji jezik kojem je svakodnevno izložen, nije normalno da usvaja engleski jezik prije materinjeg. Normalno je da dijete usvaja jezik slušajući odrasle koji mu se izravno obraćaju ili da samo sluša što drugi u njegovoj okolini govore”, kaže magistra psihologije i edukantica bihevioralno-kognitivne terapije Tea Vehovec iz edukativno-savjetodavnog Centra Misli. Ostali simptomi koji se trebaju spomenuti su deficiti u recipročnoj komunikaciji između osobe/djeteta sa PSA-om i druge osobe. To se odnosi na smanjeno dijeljenje vlastitih emocionalnih stanja s drugima, smanjeno korištenje neverbalne komunikacije u socijalnoj interakciji ili je ona neobično integrirana. Prisutno je otežano ili neobično započinjanje, održavanje ili prekidanje socijalne interakcije te se javljaju poteškoće u govorno-jezičnom razvoju (izražavanje i razumijevanje). “Mogu biti prisutni simptomi repetitivnih ili stereotipnih motoričkih radnji, u govoru ili korištenju predmeta. Inzistiranje na dobro poznatoj rutini i burno reagiranje ako se ona prekine ili promijeni, ali i izrazito ograničeni interesi koji su neuobičajeni po intenzitetu. Simptomi koje roditelji najmlađe djece češće primjećuju su neobično senzorno procesiranje, odnosno preosjetljivost ili smanjena osjetljivost u određenim senzornim modalitetima (naprimjer buka, svjetlosni podražaji, određena hrana) ili se događa da u istom modalitetu dijete pokazuje i pojačanu i smanjenu osjetljivost. Slaba ili nikakva sposobnost imitacije odraslih (osmijeh, pokret) te nezainteresiranost za igru koja je stereotipna, neobična i ne uključuje nikog osim djeteta samog također mogu biti znakovi upozorenja’’, objašnjava Vehovec. Dijagnoza se donosi na temelju ponašanja djeteta ili odrasle osobe, a većina roditelja u pravilu reagira na vrijeme. Sve ovisi o početku simptoma, odnosno jesu li vidljivi od samog početka, točnije prije prve godine, ili se događa neka vrsta regresije koja se najčešće javlja oko druge godine djetetovog života. Ono što je najbitnije jest na vrijeme započeti s intervencijom kako bi se olakšalo funkcioniranje djeteta, ali i razumijevanje roditelja za njegove potrebe.

Žene se boje da neće znati prepoznati trudove. S obzirom na to da takva pitanja imaju uglavnom žene koje prvi puta rađaju, često se dogodi da one dođu u rodilište, a nakon ginekološkog pregleda vraćaju se kućama jer je riječ o lažnoj uzbuni. “To nije ništa čudno, nitko vam to neće zamjeriti. Nalazite se u situaciji koja vam je nova, ne poznajete svoje tijelo u toj novoj situaciji i imate puno pravo na to. Trudovi obično ne nastaju iznenada, nego žena počinje osjećati nespecifične simptome - bolovi tipa menstrualni, povremeni bolovi u donjem dijelu trbuha ili u leđima, osjećaj pritiska. Mogući su i ostali nešto rjeđi simptomi. Karakteristično za te pripremne (lažne) kontrakcije je da traju kratko, oko 10 do 20 sekundi, ne ponavljaju se u jednakim razmacima, nego potpuno nepravilno. Obično i nisu bolne. Kontrakcija znači stezanje maternice ili trbuha. Uloga takvih trudova je da pripremaju cervikalno ušće u smislu da ga omekšavaju, pripremaju vaše tijelo za prave trudove. Takve kontrakcije nisu efikasne u smislu otvaranja ušća. Sve navedeno vrijedi za žene koje su došle do punih 36 tjedana. Obično se javljaju poslije 37. tjedna trudnoće, mogu trajati i oko 2 tjedna, međutim intenzivnije 2 do 3 dana pred porod”, objasnila je dr.med. Ljiljana Horvatiček, spec. ginekologije i porodništva. “Pravi trudovi su kontrakcije koje otvaraju cerviks, javljaju se pravilno sa sve manjim razmacima, a sam trud obično bude intenzivniji i traje dulje, oko 60 sekundi. Bitno je da se iznova i iznova javljaju. Trudovi otvaranja kod prvorotke obično traju od 7 do 12 sati. Većina žena postavlja si pitanje kada krenuti u bolnicu? Ovisno koliko ste udaljene od bolnice. Ako nije bilo problema u trudnoći, odradite jedan dio trudova kod kuće, otuširajte se, radite lagane kućanske poslove da skrenete misli, krećite se kako vam traži tijelo. Idealno je javiti se u rađaonicu kada su trudovi na svakih 5 minuta ili kada počnete osjećati pritisak”, dodala je dr. Horvatiček.

Torbu za odlazak u rodilište dobro je pripremiti u tjednima prije termina porođaja. U rađaonu morate donijeti: - zdravstvenu iskaznicu - svu medicinsku dokumentaciju i nalaz krvne grupe - potvrdu i pohađanju trudničkog tečaja za pratnju - pribor za osobnu higijenu - mali ručnik - naočale (ako ih nosite) - gumice za kosu - topli ogrtač - bočicu vode - kekse ili grickalice - balzam za njegu usana - mobitel i punjač - natikače ili perive papuče - vlažne maramice, toaletni papir Nakon poroda mami će trebati udobna spavaćica za dojenje, grudnjak za dojenje, jednokratne gaćice, vateni ulošci, pribor za osobnu higijenu i blazinice za dojke. Za bebu (ako bolnica to traži) trebat će vam pelene, vlažne maramice ili blazinice i krema za guzu. Za otpust iz bolnice nužna je odjeća i obuća za mamu, odjeća za bebu, pelena i autosjedalica ili nosiljka za bebu. Kako biste bili sigurni da ste pripremili sve što trebate, provjerite u bolnici u kojoj namjeravate roditi imaju li kakve posebne napomene ili zahtjeve.